Sretno Valentinovo!

Odlučio sam da te volim,
nadam se da ovo nije pjesma.
Odlučio sam da te volim i pustim prašinu
da živi dok je ne zaprosi vjetar i prenese preko praga,
od sada…

Da, sada gledam kroz tvoje oči ,
ti si nišan na licu moga anđela.

Oprosti mi što odlazim,
ja nikada ne ostajem.

Odlučio sam da te volim i onim čega se najviše bojim
– abortusom i atomskom bombom.

Ti i ja smo taoci visina,
sve dok se zemlja ne oduži oblacima,
bez imalo sebe …

Da, sada gledam kroz tvoje oči,
ti si nišan na licu moga anđela.
Oprosti i što odlazim,
ja nikad ne ostajem.

For the begining...

Mood:


Volim uređivati blog,i slagati slike,boje,mjenjati dizajne,a ipak moja
inspiracija s vremenom presuši. Prvi post nakon dugog,neizvjesnog
vremena je nešto "kao početak" kojim bi možda trebala nekako potaknuti
ljude da ponovo dolaze ovdje i možda dati obećanje da više nikad neću
nestati. Nažalost, mislim da to neću moći napraviti i bez obzira koliku
inspiraciju sam dobila u ovih dva mjeseca izbivanja biti će gotovo sigurno
da ću kad tad ponovno nestati. No,dosta o tome, ne prizivajmo lošu sudbinu :).

Zapravo za one koji su prvi put tu (kao i ja jer sam se preselila bez nekog
posebnog razloga) možda bih trebala napomenuti da sam ja zapravo jedno biće
kojemu se neda previše sjediti nad knjigom pa onda često (u zadnje vrijeme
i dosta češće) čekam hipnozu,sjedim ispred televizora ili ekrana. Ali
u biti koja je razlika?




Sad bih mogla napisati svoj životopis.
Eh da, radim što volim
i volim što radim,uglavnom. Nekad i ne... Ali ništa nije savršeno.
Mislim da vam moje ime i nije neka prebitna informacija,ali ako vas baš
zanima pitajte,možda vam kažem...Volim sva godišnja doba,gotovo podjednako.
MOžda ljeto najviše i porljeće...da. Najrađe bih,da mogu, putovala u Indiju,
ili Irsku bez nekog posebnog razloga. Imam nalakirane nokte i jedem čokoladu,
gotovo svakodnevno trebam određenu količinu šećera. Idem i u školi,iako,vjerujem
da ste to shvatili. I da...loše mi idu početci i rastanci.Ovo za početke očito
je i više nego jasno.

Ukratko...ponovno pišem.
Bilo je za očekivati...
Žao mi je zbog izbivanja,zaista je.
NAdam se da ću uspjeti to nadoknaditi.
srest ćemo se putu kroz virtualu.
Lijep pozdrav za danas!